Znam. Teško je. Svi su samo govorili o bebi i sve se vrtilo oko bebe. Nitko nije rekao da postoji mogućnost da izgubiš sebe putem i da ćete ti i muž živjeti kao dva cimera s različitim bioritmovima. Ponekad se čini da se više viđaju parovi koji imaju vezu na daljinu nego ti i tvoj muž koji živite u istom kućanstvu. Nitko nije rekao da će se poslovi u kući udvostručiti i jednostavno nisi znala da će dijete svejedno i dalje biti jako ovisno o tebi unatoč tome što se može kretati i samo uzeti igračke u ruke. Znam, mislila si da će s vremenom biti sve lakše, a sada kada je prošla cijela godina  čini ti se kao da nikad nije bilo teže.

Od neinformiranog optimizma…

Kad se beba rodi sve je novo i nabijeno hormonima. Ne zanima te previše ostatak svijeta, baviš se svojom bebom i ufuravaš se u tu novu ulogu u svom životu. Wow, pa ti si sad nečija mama. Cijeli život si podrazumijevala da ćeš jednog dana imati dijete i sada se to stvarno i dogodilo. To je to sad! Bilo da si u strahu i panici ili si smirena kao što sam ja bila, briga o bebi je iscrpljujuća jer se radnje često ponavljaju, ali je dobra stvar što ih zato barem brzo usvojiš. Dan se uglavnom svodi na: nahrani-podrigni-promijeni-pesvuci-uspavaj. I tako otprilike svakih 2 do 3 sata. Vrlo logično, pomisliš kako će sigurno biti sve lakše i lakše, ma kad napuni godinu dana već ću moći na miru odmarati dok se on na podu igra. Ovo bih ja nazvala neinformiranim optimizmom , ili, u narodu poznatije kao blaženo neznanje.

Kad konačno prođe taj prvi rođendan i kad se torta od mrkve uspješno razmulja po pladnju hranilice, ti odjednom ne možeš vjerovati da je prošla cijela godina u kojoj ti nisi uopće živjela za sebe nego samo za bebu. Mislim da djetetov prvi rođendan ima veliko značenje za svaku majku bez obzira vraća li se na posao ili ostaje i dalje doma s djetetom. Jedne su uplašene što se nakon godine dana vraćaju na posao i što neće više moći biti s bebom 24 sata na dan. Druge se uplaše upravo suprotnog, što se baš ništa neće promijeniti u njihovom životu nego će i dalje nastaviti svaki dan živjeti za bebu, a ne za sebe i ne vide mogućnost da će se takva situacija promijeniti u bližoj budućnosti. Život s jednogodišnjakom je prekrasan, pun radosti, smijeha, velikih postignuća tog malog bića kojima se neizmjerno raduješ, ali je i naporan jer nekako ispadne da se cijeli dan svodi na spašavanje njegovog života. Uz to, pojavi se i jedna čudna doza usamljenosti premda, zapravo, nikad nisi sama. Za majčin organizam je to sve poprilično iscrpljujuće jer se ona cijelo vrijeme nalazi u fizičkoj i psihičkoj napetosti.

…preko doline očaja…

Ovakvim tempom se životna energija u jednom trenutku spusti na rezervu. Kad se na autu upali rezerva uhvati nas nekakva blaga panika i odmah gledamo gdje je prva benzinska da to popravimo i resetiramo stanje goriva. Kad se majkama upali rezerva, one još voze do kraja dok se zadnja kap ne potroši. Osim Kramera iz Seinfelda, ne znam nikoga tko je testirao svoj auto do zadnje kapi goriva. Kad se autu potroši rezerva, on jednostavno stane. Ne ide dalje. Treba ga napuniti da bi se pokrenuo. Majke s druge strane i dalje odnekud uspijevaju izvaditi zadnje atome snage i nitko ne zna odakle crpe toliku energiju. Ne znaju čak ni one same. Preko noći se uspiju resetirati tek toliko da opet cijeli dan izguraju na rezervi. To su majke na postavkama za preživljavanje. To su majke koje nisu dobro jer se život ne preživljava nego se živi.

Upravo u tome i jest problem. Majke se resetiraju na minimum snage i svako jutro kreću ispočetka. Zato je teško primjetiti da nešto nije u redu, jer je sve obavljeno. Ručak skuhan, djeca spremna za vrtić ili školu, majice opeglane. Teško je skužiti da je majka zapravo u nekakvom tužnom izdanju jer, istovremeno, osmijeh može ne silaziti s lica. Zapravo, ni one same ne primijete da nešto nije u redu jer nemaju konkretan razlog u koji mogu uperiti prstom, a, s druge strane, imaju pregršt razloga za veselje.

…do informiranog optimizma…

Jednadžba je zapravo vrlo jednostavna. Majčin download bi trebao biti jednak uploadu ili, u najboljem slučaju, manji od uploada. Drugim riječima, majka bi trebala imati balans između davanja i primanja odnosno punjenja vlastitih baterija. Davanje drugima je predivna stvar, ali samo onda dok dajemo na obostrano zadovoljstvo, a ne na vlastitu štetu. To konstantno davanje bez osvrta na vlastite potrebe smo naslijedile od svojih mama i baka, a one od svojih. I to je jedan začarani krug jer je to način života koji ćemo, po inerciji, slijediti ako se ne osvijestimo i odlučimo živjeti drugačije.

Ja sam uspjela stati kad mi se upalila rezerva. Reagirala sam na vrijeme i nisam čekala da mi se potroši zadnja kap goriva i zato ne znam što se dogodi kasnije jer je za mene ovo bio trenutak buđenja i donošenja odluke da ovako više ne mogu i neću dalje. Odbijala sam prihvatiti da obiteljski život treba biti život u kojem ja dajem i dajem i ne dobijam nazad onoliko koliko mi treba.

…i konačno do uspijeha

S razlogom postoji pravilo u avionu da masku za kisik prvo treba staviti sebi pa tek onda pomagati drugima. Sve što dajemo moramo prvo imati u sebi i zato se pobrini da su ti uvijek pune baterije. Nije važno kako ih puniš. Radi ono što ti čini zadovoljstvo i to radi kad god ti se ukaže prilika i radi to koliko god dugo možeš. Ako se prilika ne ukaže stvori ju sama. Reci svim ukućanima koje su tvoje potrebe i koliko vremena želiš za njih. Ako ste ti i tvoj partner u situaciji u kojoj smo moj muž i ja, a to je da živimo daleko od ostatka obitelji i ne možemo računati na njihovu pomoć i babysitanje dok mi u kinu obnavljamo bračne zavjete, onda vam treba jako dobra suradnja i organizacija, određivanje prioriteta i jasno iskazivanje vlastitih potreba. Roditeljstvo je teška promjena za oba roditelja i njihov odnos pa ne očekuj da ti partner čita misli. Komuniciraj jasno i glasno što želiš i što trebaš. Ako te zanima više o tome kako sam ja preživjlela prvu godinu bez ostatka obitelji, pročitati moj tekst 2 važne stvari ako odgajaš dijete bez pomoći ostatka obitelji.

Definicija kaže da je obitelj temeljna društvena jedinica zasnovana na zajedničkom životu užeg kruga srodnika. Ako majke nastave biti sluškinje i robinje koje služe drugima morat ćemo mijenjati definiciju u robovlasnički odnos užeg kruga srodnika. Nemoj čekati da ti se potroši rezerva. Osluškuj pažljivo svoje tijelo, um i duh. Kad ti oni ukažu da si došla do rezerve STANI, udahni, razmisli i promijeni sve na što možeš utjecati, a što ne pridonosi tvom zadovoljstvu. Ne postoje pravila koja kažu kakva majka trebaš biti. Ti sama određuješ kakva ćeš biti i koliko ćeš se davati i imaš potpuno pravo biti majka po svojoj mjeri. To je tvoj život i tvoja pravila. Određuješ ih sama i sama ih živiš. I ok je ako ti se ponekad dogodi da si na rezervi jer život je nepredvidiv. Ne možemo napraviti raspored života, ali možemo napraviti listu želja i potreba i složiti ih prema prioritetima. Jednom kad osvijestiš svoje alarme za paljenje rezerve, znat ćeš ih prepoznati i imat ćeš spreman stožer za krizne situacije.Sve što radiš za druge unutar svoje obitelji je previše važno da bi se odrađivalo na izmaku snaga. Čak i mobitele punimo svaki dan, zar ne? Majčinstvo je prevažan i prevelik dio tvog života da bi ga odrađivala onako usput na autopilotu koji nisi sama programirala.