Sigurno si čula za perfekcionizam. Nije ti to stran pojam. Možda se i sama smatraš perfekcionistom u nekim stvarima i s tim si sama sebi skroz ok. Nekad prije se čak smatralo i vrlinom biti perfekcionisti i da sve radimo pod sloganom: Nisam još gotova jer nije savršeno!

Nerijetko čujem klijentice da kažu:

• Nisam ja neki perfekcionist, ali volim da mi je kuća čista i uredna.
• Ja sam veliki perfekcionist i kod mene je uvijek sve uredno.

Bez obzira na to koja se od ove dvije rečenice na tebe odnosi, i jedna i druga osoba kontroliraju okolnosti. (Jer ne mogu kontrolirati sebe)

Kad se trudimo kontrolirati okolnosti u kućanstu, radimo dvije stvari: ili kontroliramo osobe koje utječu na okolnosti (ukućane koja prave nered) ili kontroliramo same okolnosti konstantnim pospremanjem.

Probaj svoj perfekcionizam promatrati kao blagu dijagnozu. To, naravno, ne znači da si spremna za ludaru nego da koristiš pospremanje kao izgovor kako ne bi osjećala određene emocije ili kao nadomjestak za nenamirene potrebe.

Nikada nije stvar u samim okolnostima nego u onome što određene okolnosti u nama izazivaju. Uvijek se radi o emociji. Zato postoje ljudi koji su neuredni i oni koju su uredni. Jer kod jednih taj nered izaziva jednu emocju, a kod drugih neku drugu.

Ako si ti osoba koja se smatra perfekcionistom kad je održavanje doma u pitanju, odgovori na sljedeća pitanja:

1. Kako se osjećaš kad je oko tebe nered?
2. Što nered govori o tebi?
3. Kako se osjećaš kad je sve pospremljeno?

.

.

.

.

Pospremljen stan nam daje osjećaj:

• sigurnosti (okolnosti su kako i očekujem, znači sve je ok i ništa ne može poći ukrivo)
• vrijednosti (moja vrijednost proizlazi iz količine posla koju obavim, a ne iz mog postojanja)
• uspjeha (postigla sam nešto, rezultati su jako vidljivi)

Jesu li onda majke koje su perfekcionistice u održavanju doma sretnije, zadovoljnije i ispunjenije od onih majki koje toleriraju nered?

Ne bih rekla.

Majke koje nisu ok dok nije sve pospremljeno svoju vrijednost, sigurnost ili uspijeh stavljaju izvan sebe. Stavljaju to u ruke vanjskih okolnosti i time si oduzimaju moć.

Nema ništa loše u tome da brinemo o prostoru u kojem živimo, ali je važno iz koje emocije to radimo: iz moranja jer inače nećemo biti ok ili iz ljubavi prema sebi i svemu što je naše?

Ako si se prepoznala u ovome do sada, probaj odgovoriti koje emocije u tebi uzrokuju ove dvije rečenice:

OSOBA A:

Ma ona Sandra je naporna. Mrzim ići kod nje. Ne mogu se nikako opustiti. Pričam joj neke važne stvari, a ona gleda jesam li odložila čašu na podmetač. To me izbaci iz takta. Radije se s njom nađem u kafiću.

OSOBA B:

Jesi skužila kako je kod Sandre uredno? Jao ja ti obožavam otići kod nje. Sve je uvijek spremljeno i baš fino i čisto. Ne znam kako ona to uspijeva, ali ja se kod nje osjećam kao da smo na pinterestu.

Dobro promotri svoje emocije u oba slučaja. Što osjećaš prema osobi A, a što prema osobi B?

Ako bi ti bila ta Sandra o kojoj pričaju, što osjećaš da kod tebe cijeni osoba A, a što osoba B?

Tko bi bila stvarna ti u ovoj cijeloj priči?

Gdje si tu ti?

Vide li osoba A i osoba B pravu tebe?

Kako bismo se riješili tog perfekcionizma u pospremanju i nasljeđenih obrazaca o tome da “kod prave majke i domaćice treba biti uredno“, probaj odvojiti sebe od svog doma i vidjeti u kojim segmentima svog života možeš podići svoju vrijednost, uspijeh ili sigurnost tako da te vrijednosti pripadaju baš tebi, a ne tvom domu (ili nekim drugim vanjskim okolnostima)?

Kako bi se osjećala u (umjereno) neurednom domu kad bi u sebi nosila osjećaj:

• sigurnosti (ja sam ok unatoč tome što nije sve pospemljeno)
• vrijednosti (uredan dom ne govori ništa o meni kao osobi, moja vrijednost je trajna i ne mijenja se s količinom nereda)
• uspjeha (moj uspijeh se ne mjeri urednim domom, moj uspijeh je moj osjećaj u vezi vlastitog života unatoč okolnostima)?

Neuredan dom nerijetko u nama uzrokuje mnogo ljutnje, ali ta ljutnja često seže u daleku prošlost kad se od nas očekivalo da budemo savršeni jer smo jedino tada vrijedili.

Ljutnja je jako važan odgovor na našu okolinu, a u interakciji s okolinom smo stalno. Dobro poznavanje vlastite ljutnje i učinkovito izražavanje ljutnje je ogroman korak prema poboljšanju mentalnog zdravlja, a time i poboljšanja naših odnosa do kojih nam je stalo.