
Svoju trudnoću sam uglavnom provela u smirenom i opuštenom izdanju iako su mi se tu i tamo pojavile nekakve panične misli o tome kako ću ja to, hoću li sve to znati i moći. Mislim da će ti ovaj tekst biti posebno od koristi ako živiš u inozemstvu daleko od ostatka obitelji, ako živiš u drugom gradu unutar iste države ili ako, nažalost, nemaš obitelj. Također ti može dosta pomoći ako si među svojim prijateljicama prva koja je izabrala put majčinstva i nemaš blisku osobu koja je to sve prošla prije tebe i koja ti može uskočiti sa savjetom ili preporukom.
Pa, krenimo redom…
Jedna poznanica mi je, tijekom trudnoće, rekla: “I? Jesi dogovorila sa svojima da ti dođu kad rodiš? Mislim, trebat će ti pomoć, nećeš moći sve sama, to znaš jel?” Do tog trenutka nisam uopće razmišljala o takvoj vrsti pomoći i poprilično sam ostala zatečena tim pitanjem. Zapravo, cijelo vrijeme u trudnoći sam imala osjećaj da će nakon devet mjeseci to stanje proći i život ide opet onako kako je išao i prije trudnoće samo što će tu biti jedna mala beba i sve super. Teško je predvidjeti i pripremiti se za ono što slijedi nakon poroda osim ako se ne radi o drugom djetetu, a čak i onda može biti sve drugačije nego što smo iskusili s prvim djetetom.
Ja sam imala tu sreću da je moj muž bio dva mjeseca u komadu slobodan nakon što sam rodila. Sve slobodne dane i cijeli godišnji je čuvao za razdoblje nakon poroda. Tim pametnim potezom smo riješili dvije muhe odjednom: on je imao vremena povezati se s bebom, a ja sam imala vremena pripremiti se za razdoblje kad se on vrati na posao. Znam da ovo možda ne može svatko izvesti jer sve zavisi o vrsti posla, ali svakako treba ovu opciju uzeti u obzir i dogovoriti sve unaprijed s poslodavcem. Ipak, kad se vratio na posao, imao je puno poslovnih putovanja zbog kojih ga nije bilo i do 2 tjedna u komadu. Prvi dan kad je otišao na posao sam sama sebi rekla: ok, od sad smo nas dvoje većinu vremena sami i kako nam to mogu maksimalno olakšati? Dvije stvari koje su me tada spasile su rutina i spavanje.
Rutina
Puno puta sam čula da bebe i djeca vole rutinu, ali me iznenadilo što je i meni to jako odgovaralo jer sam do tada bila poprilično neorganizirana. Bebe se na mnoge stvari tek navikavaju i teško je strogo se držati rutine, ali svakako na tome treba ustrajati jer će ti ta rutina uvelike pomoći kasnije kad tvoje dijete bude malo veće. Zapravo, s malim bebama se rutina čak nekako i sama od sebe nametne: kad zbrojiš svo vrijeme koje treba da bebu nahraniš, podigneš da podrigne, uspavaš, presvučeš i tako 100 puta dnevno, ostaje jako malo vremena u danu za dodatne aktivnosti koje bi ubacila u rutinu. Kod mene je uz sve navedeno bilo obavezno dva puta dnevno izaći van. Budući da sam od samog početka bebu nosila u marami, izlasci iz stana na petom katu bez lifta, kupovina namirnica, plaćanje računa, odlazak u knjižnicu ili bilo koja druga obaveza nisu mi predstavljali nikakav problem. Izlazili smo u svim vremenskim uvjetima. Kiša, sunce, snjeg….nije bilo važno. Izbjegavala sam jedino temperature ispod nule ili jako sunce u podne. Sve ostalo je dolazilo u obzir. Kretanje bi bebu uvijek uspavalo pa sam izlaske uglavnom planirala u vrijeme dnevnih spavanja.

Ovakvi izlasci će ti koristiti i kao doticaj s vanjskim svijetom. Nekoga ćeš sresti, popričati, a i bit će ti drago pokazati svoju bebu po kvartu. Uostalom, rutina izlazaka je i nešto što će te svaki dan natjerati da se počešljaš i presvučeš iz pidžame.
Spavanje
Pod spavanje mislim i na moje i na bebino spavanje. Što se tiče bebinog spavanja, bilo mi je potebno znanje i informacije o uspavljivanju. Što je najbolje za uspavati bebu i koji je najučinkovitiji način da se to napravi. Naravno, kad sam se informirala o tome, shvatila sam da ne postoji univerzalni način niti odgovor. Postoje samo savjeti i tehnike koje možeš isprobati i kombinirati dok sama ne otkriješ što najviše odgovara tebi i bebi. Tu je dosta važno da budeš nježna prema sebi jer se i ti i beba navikavate na cijeli jedan novi način života i nemoj misliti da si loša u tome ako tvoja beba ima kratke intervale spavanja. Preko dana to zna biti samo 20-30 minuta, ali to će se s vremenom produživati. Što se tiče mog spavanja, znala sam da se moram po noći što je moguće više naspavati kako bih tijekom dana bila odmorna. Kažu Spavaj kad i beba spava i to sam radila po noći. Po danu nisam imala potrebu za spavanjem u vrijeme bebinog odmora pa sam te trenutke koristila za sebe: kava, ručak, knjiga ili nešto malo održavanja kućanstva. Za noćno spavanje mi je bilo važno da beba ide što ranije spavati jer je to značilo da i ja mogu ranije na spavanje. Naravno, to vrijeme je bilo isprekidano bebinim buđenjem, ali to je bilo i za očekivati. Uglavnom sam ga stavljala na spavnje oko 19 sati, ali je to ponekad čak bilo i ranije. To svakako preporučujem jer sam na taj način imala vremena jesti, otuširati se, pročitati nešto i leći već oko 21 sat. Znala sam da ne mogu utjecati na to koliko puta će se beba u noći probuditi i koliko dugo ćemo oboje biti budni, ali ranim odlaskom u krevet sam barem cijeli proces noćnog spavanja mogla produžiti.
Kad jednom uspiješ uspostaviti rutinu spavanja koja odgovara i tebi i bebi, nemoj si stvarati pritisak da za vrijeme bebinog spavanja moraš raditi neke velike stvari. Briga za bebu je i psihički vrlo naporan proces pa ako tih pola sata odlučiš samo sjediti u tišini i kontemplirati o životu, i to je sasvim ok. Iskoristi to vrijeme za ono što osjećaš da ti je potrebno u tom trenutku.
Knjige koje su mi pomogle oko uspavljivanja bebe:
Elizabeth Pantley: Kako uspavati dijete bez plakanja
Sears William, Robert, James, Martha: Kako uspavati dijete
Tekst koji mi je puno pomogao i mnogo toga objašnjava:
https://www.lactonline.com/spavanje-beba-ocekivanja-vs-stvarnost/
Za mene je bilo iznimno važno da ove dvije stvari funkcioniraju dok sam s bebom bila sama od 0 do 24, odnosno dok mi je muž bio na poslovnom putu. Kad je on bio doma, mogla sam si priuštiti obrok ili tuširanje dok je beba budna, a i vikendi su bili nešto ćemu sam se posebno veselila, jer, iako smo rutinu zadržali bez obzira na to koliko nas je doma, jedan ili oba izlaska s bebom je mogao obaviti tata tako da je to za mene bio pravi wellness za um i tijelo. Takve stvari ti dođu kao nagrada za dobru organizaciju. Dok smo beba i ja bili sami, nisam imala opciju nekome reći ajde ga malo pripazi, idem ubit oko na pola sata. a čak i da jesam mislim da bi se svejedno držala ovakvog tempa i rasporeda i zato ovo preporučujem i onim majkama koje imaju stalnu pomoć obitelj.
Selo dobro dođe za odgojiti dijete, ali nije nužno
Kažu da je potrebno selo za odgojiti dijete. Ja bih rekla da je lakše brinuti o djetetu ako imaš selo, a što se odgoja tiče, selo i nije toliko presudno jer ipak među izrekama ima i ona 100 baba kilavo dijete. Postoje stvari koje svakodnevni život zahtjeva i koje možeš delegirati ostatku obitelji ako su tu i spremni su pomoći. Lijepo je biti s djetetom dok netko drugi kuha ručak, stavlja sušiti veš ili ide u kupovinu, ali ako nemaš to pleme iza sebe, bez brige, možeš sve to sama i još puno više. Potrebno je samo posložiti prioritete i dobro organizirati vrijeme. I naravno, bit će ti sve lakše i lakše i moći ćeš s vremenom dodavati puno više aktivnosti u svoj dnevni raspored.

I ne zaboravi da se pleme može naći i online. Ima puno majki koje dijele savjete i iskustva i koje žele da naučiš na njihovim greškama. U online svijetu uvijek možeš pronaći osobu koja je bila u istoj situaciji kao i ti i koja je već našla rješenje za bilo koji izazov na koji ti naletiš. Bit će trenutaka kad će ti biti teško i kad ćeš pomisliti ja ovo ne mogu više, Ali takvih trenutaka bi bilo i da imaš cijelo selo iza sebe. Na kraju krajeva, bebi ionako najviše treba samo prisutna majka pa kad te prevlada umor bilo koje vrste, uspori i posveti se samo prioritetima, a to ste uvijek ti i beba.
I da se još samo vratim na onu poznanicu s početka priče koja me pitala jesam li organizirala pomoć nakon dolaska bebe; ona nema djecu, samo ima puno prijateljica koje imaju djecu pa i na to obrati pozornost. Primaj samo one savjete koje si sama tražila i od onih koji ti predstavljaju uzore. Za sve ostalo otvori prednja i stražnja vrata svog uma čim počnu pametovati jer toga sigurno neće nedostajati.
Ako sam mogla ja, možeš i ti, držim ti fige.