Pusti ga neka se isplače.

Naviknut ćeš ga na ruke.

Sram te bilo! Što si to napravio!?

Moraš ga malo po guzi da nauči.

Ako nisi ništa loše primjetila u gore navedenim izjavama čitaj tekst dalje. Ako si osjetila jezu i zgražanje, čestitam! Sigurno si osoba koja prekida generacijske cikluse i ne dopuštaš da se preko tebe dalje šire uzorci lošeg odgoja sa štetnim djelovanjem na djecu i njihov razvoj.

Kažu da je uloga roditelja jedna od najizazovnijih uloga od svih koje u životu imamo, pogotovo uloga majke u prvim godinama djetetova života.

Neke osobe odluče taj posao još malo otežati pa tu ulogu obavljaju dok usput prekidaju generacijske cikluse. To su ljudi koji imaju dovoljno hrabrosti kritički pogledati na svijet oko sebe, a posebno na odnos sa svojim roditeljima i krenuti u brisanje programa koje su usvojili, a za koje smatraju da nisu samo beskorisni nego ponekad čak i potpuno štetni.

Generacijski ciklusi bi se mogli definirati kao navike, programi ili pravila koja se generacijama prenose dalje. To su programi koji su nam od djetinjstva usađeni i kojih se pridržavamo iako se ponekad čine potpuno nelogičnima. Nalaze se u svim porama naših života. Mnogih nismo ni svjesni, a jednom kad ih osvjestimo mogao bi nas iznenaditi njihov besmisao, ali i štetnost.

Mogli bismo reći da postoje određena pravila koje je oblikovalo društvo, ali postoje i ona koja se naslijeđuju iz generacije u generaciju unutar jedne obitelji i koja su usko vezana za tu određenu obitelj. Ono što naslijeđujemo unutar naše obitelji na kraju oblikuje naš način razmišljanja, našu osobnost i ponašanje.

Mislim da je način na koji se odnosimo prema svojoj djeci duboko ukorijenjen nasljedni program u obitelji i onaj koji je dosta teško promijeniti, koji iziskuje najviše snage i truda. Programi u odgoju djece koje smo stekli preko našeg odnosa s roditeljima su dosta zeznuta stvar. Znaju se uvući duboko pod kožu i postanu teško uočljivi, a mi iz dana u dan prema njima djelujemo i odgajamo svoju djecu. U jednom trenutku se samo trgnemo i zgroženi vlastitim ponašanjem u sebi kažemo Isuse Bože, pa ja sam ista moja mama. Ako si nekad izgovorila ovu rečenicu onda ti opet čestitam! Sigurna sam da nakon ovakve izjave nisi više ista osoba.

Onog trenutka kad postanemo roditelji dogodi nam se transformacija za koju nas nitko i ništa nije moglo pripremiti. Čak i ako imamo nekakvo znanje o odgoju, iskustva nemamo nikakvog te ulazmo u potpuno nepoznato područje. Ono što želimo svojoj djeci je da izbjegnu traume koje smo mi doživjeli, pogotovo one koje su ostavile velike ožiljke.

Dok kao roditelji rastemo sa svojom djecom i odlučujemo koje odgojne obrasce nećemo ponoviti, mi zapravo otvaramo stare rane koje znaju biti nevjerojatno bolne. Naša djeca su tu da nas podsjete na situacije za koje smo mislili da su daleko iza nas i ona nam pomažu da iz podsvjesti izvadimo programe koje su nam prijašnje generacije duboko usadile. Zato je prekidanje generacijskih ciklusa zapravo određena vrsta terapije i izlječenja za mnoge roditelje jer nas vraća u početak traume našeg odrastanja.

Kako to izgleda u praksi

Rekla bih da kod prekidanja generacijskih ciklusa postoje dva osnovna koraka:

1. Otkrivanje ili osvještavanje programa koji nam ne služe
2. Implementacija novog obrasca ponašanja.

Budući da je cijeli proces oko ova dva koraka poprilično dugotrajan, a nerijetko i jako bolan, moglo bi se tu još dodati i nekoliko dodatnih koraka, ali za sada ću se ugrubo osvrnuti samo na ova dva najvažnija.

Najveći dio posla kod prekidanja generacijskih ciklusa je također i onaj najbolniji, a to je otkrivanje istih. Ne znam je li taj korak najbolniji zato što je prvi ili je nešto drugo u pitanju, ali je za mene svakako bio izuzetno neugodan. Kad krenete u otkrivanje nema više natrag, ali imajte na umu da nakon svake boli dolazi iscjeljenje. U praksi to izgleda otprilike ovako:

Ako ste imali roditelje koji su vas često posramljivali onda ste u jednom trenutku shvatili da ste zbog takvog načina odgoja često osjećali da niste dovoljno dobri, osjećali ste se odbačenima ili recimo razvili nisko samopoštovanje. To je sve, naravno, oblikovalo i vašu osobnost pa ste shvatili i da su vam posljedice takvog odgoja uvelike stajale na putu u svim sferama vašeg života: prijateljstvo, obrazovanje, ljubavni odnosi. To je ukratko proces otkrivanja generacijskog ciklusa koji nas dovodi do drugog koraka a to je implementacija novog obrasca ponašanja tj. odgoja. Kad smo svjesni štetnosti koju je posramljivanje ostavilo na nama, nije teško donijeti odluku da mi svoju djecu nećemo posramljivati, ali dok je prvi korak najbolniji za drugi korak možemo reći da je najteži. Da bismo izbjegli posramljivanje kod odgoja vlastite djece, moramo usvojiti ponašanja koja nam baš i nisu prirodna i puno puta ćemo se naći u situciji u kojoj nam je posramljivanje često prva i intuitivna reakcija kod discipliniranja. Ako nam se posramljivanje često javlja kao odgovor na ponašanje našeg djeteta, znači da je u nama dosta duboko ukorijenjeno i da moramo više raditi na prekidanju tog generacijskog ciklusa. Problem koji se može pojaviti kod mnogih roditelja je to što ne znaju kako reagirati ako ne s ranije naučenim ponašanjem i zato nam je kao roditeljima potrebna neprestana edukacija.

Prekidanje generacijskih ciklusa nalikuje na otkidanje kraste koja će se ponovno stvoriti i često ju možemo otkinuti još nekoliko puta dok rana potpuno ne zacijeli. Svakim novim otkidanjem ispipavamo nove obrasce i programe za koje mislimo da će našoj djeci omogućiti sretnije djetinjstvo nego što smo ga mi imali.

Odgoj uz pomoć generacijskih ciklusa

Ako pogledamo unatrag generacije u našoj obitelji, sigurna sam da će svatko reći da je svaka nova generacija donijela neku promjenu na bolje. Ako mislite da je vaš otac bio strog, njegov je sigurno bio strožiji, a njegov još strožiji. Time nam raste razumijevanje za “greške” koje su naši roditelji radili i pomaže nam da ih prigrlimo takve kakvi jesu jer nam je jasno da su radili najbolje što su znali. Stoga za svaku generaciju možemo reći da na neki način prekida generacijske cikluse, a razlika je jedino u tome čine li to svjesno ili nesvjesno. Kad istinski razumijemo da su nas roditelji odgajali najbolje što su mogli i znali, lakše preuzimamo odgovornost za svoj život i ne poistovjećujemo se više s ulogom žrtve koju je netko loše tretirao pa nije do sada ispunila svoj puni potencijal.

Svatko želi bolje; za sebe, za svoju djecu, za svoju obitelj. Ako ćemo svjesno prekidati generacijske cikluse, treba nam malo nježnosti za nas same u tom procesu jer se ipak stavljamo u koštac sa nekom boli nakon koje izlazimo bolji i jači i koja nam donosi višestruku korist. Zato nam generacijski ciklusi koje ne želimo održati na životu mogu biti saveznici u odgoju vlastite djece. Možemo ih upotrijebiti kao putokaze ili, točnije rečeno, kao upozorenja na našem putu. Uvijek nam je nekako lakše znati što ne želimo nego što točno želimo. Čak i kao djeca, u trenutku dok smo bili povrijeđeni nekim ponašanjem ili reakcijom naših roditelja, smo u sebi rekli Ja neću nikad biti ovakva prema svojoj djeci. E to! Upravo to je obrazac koji mijenjamo i kojem ne damo da se širi dalje.

Batina je stvarno iz raja izašla

Kaže se da promjena dolazi iznutra. Od tamo dolazi i osjećaj koji imamo kad znamo i osjećamo da nešto ne treba tako biti i da to nešto treba promijeniti. Ne moramo istog trena znati koji bi bio ispravan način i s čime to nešto treba zamijeniti. Za početak je dovoljno jednostavno zaustaviti ono što ne želimo dalje prenositi. Trenutak kad postajemo roditelji je često vrijeme za velike promjene jer ako želimo promijeniti roditeljske metode kojima smo bili izloženi, prvo se moramo promijeniti mi. Više ne uspijevamo pronalaziti izgovore i više nego ikad smo spremni i motivirani za promjene jer smo svojoj djeci ipak najveći uzori, a s tim dolazi i velika odgovornost.

Ljudska bića jako žele biti prihvaćena. Prihvaćamo razna pravila, mišljenja i ideje samo da bismo bili prihvaćeni u društvu i da bismo negdje pripadali. Prekidanjem generacijskih ciklusa postajemo neprihvaćeni, crna ovca, izdajnik. Lakše je slijepo slijediti već utaban put i imati beskrajnu podršku okoline. To jest lakši put, ali nije za svakog ispravan. Zato je za prekidanje generacijskih ciklusa potrebno dosta hrabrosti jer često nailazimo na zid. Nailazimo na neodobravanje okoline, na osuđivanje i kritike. Sve to nam sam proces dosta otežava, ali nemojte da vas to obeshrabri ili da zbog tog otpora odustanete jer to nema veze s vama, društvo uvijek osuđuje one koji čine drugačije.

Ako si ti jedna od osoba koja mijenja ono loše što nam generacije ostavljaju, budi sigurna da ovakvi hrabri postupci kao što je prekidanje generacijskih ciklusa čine jedan mali dio povijesti, a ovaj svijet malo ljepšim mjestom za život. Svaka, i najmanja promjena će osigurati mrvicu sretniji život generacijama koje dolaze. Ljudi se mijenjaju, vremena se mijenjaju. Naučimo našu djecu da je batina iz raja izašla, ali samo zato jer joj tamo nije ni mjesto.